Stonoteniser Filip Radović kazao je da je medalja sa Paraolimpijskih igara u Tokiju najvrednija u karijeri, ali da mu je evropska bronza iz danskog Vejlea najdraža, podsjećajući da je osvojio sa 15 godina, kao debitant na velikom takmičenju.
On je u intervjuu agenciji MINA kazao da je ponosan na rezultat u Tokiju, ali i na težak kvalifikacioni put, navodeći da je bio i teži od paraolimpijskog turnira.
Paraolimpijac sa četiri evropska odličja kazao je da je donekle svjestan ostvarenog rezultata i težine zadatka koji je imao.
„Često razmišljam o igri na turniru, ali se nikad nisam osvrnuo na kvalifikacioni put koji je vjerovatno bio teži nego ulazak u polufinale u Tokiju. Nekoliko puta sam bio na ivici da ne obezbijedim plasman na Igre, a onda sam u Tokiju na putu do medalje savladao dva igrača koja do tog momenta nikad nisam pobijedio“, rekao je Radović.On je naglasio da ga posebno raduje činjenica što je uspio da odigra svoj najbolji stoni tenis u najvažnijim trenucima.
„To pokazuje da sam već sad, iako relativno mlad, spreman za velike mečeve. To mi daje neku dozu samopouzdanja za takmičenja koja me očekuju u budućnosti“, rekao je Radović.
Govoreći o paraolimpjskom turniru on je podsjetio da je za Tokio otputovao kao šesti igrač svijeta i jedan od kandidata za medalju i da je svima bilo jasno da se neće zadovoljiti samo učešćem na Igrama.
„Presrećan sam zbog osvojene medalje, ostvarenja cilja i sna. Svi znamo šta znači medalja sa najveće smotre sporta. Meni je, ipak, osjećaj bio čak i bolji kad sam uspio da osvojim prvu evropsku medalju kao totalni autsajder. Na tom turniru 2015. godine napravio sam veliko iznenađenje i zbog toga mi je ta medalja najdraža“, rekao je Radović.Govoreći o trenutnom stanju u svjetskom stonom tenisu u kategoriji S10 i činjenicu da je Patrik Čojnovski jedini koga nije savladao, Radović je kazao da je Poljak definitivno igrač koji se po kvalitetu izdvaja.
„Naš meč u polufinalu Paraolimpijskih igara bio je neizvjesan, nijesam iskoristio neke svoje šanse da meč odvedem u peti, odlučujući, set. On je baš u tim ključnim momentima pokazao klasu i okrenuo meč u svoju korist. Definitivno, postoji razlika u kvalitetu između nas, ali vjerujem da za četiri godine napornog rada mogu nečemu da se nadam protiv Čojnovskog“, rekao je Radović.
Komentarišući činjenicu da je na posljednja tri šampionata Evrope bio na pobjedničkom postolju, crnogorski stonoteniser je kazao da nije lako u kontinuitetu osvajati medalje.
„Ove godine čeka me Svjetsko prvenstvo u Španiji. Ima mnogo dobrih igrača u mojoj kategoriji i zaista je nezahvalno prognozirati bilo kakav rezultat u ovom momentu. Neophodna je, osim igračkog kvaliteta, sreća da bih se u takvoj konkurenciji našao na pobjedničkom postolju. Najbitnije mi je da narednih deset mjeseci dam sve od sebe na treningu sa ciljem da što spremnije dočekam novembar 2022. godine“, rekao je Radović.On je istakao da ostaje žal za paraolimpijskom medaljom u ekipnoj konkurenciji sa Lukom Bakićem, posebno ako se ima u vidu da bi, nakon promjene pravila, to mogao biti njihov posljednji zajednički nastup.
„Dosta smo se spremali za dubl, jer smo mislili da imamo veće šanse u ekipnom dijelu takmičenja na Paraolimpijskim igrama. U jednom periodu priprema smo izgledali stvarno moćno i definitivno ostaje žal što nijesmo uspjeli da iskoristimo šansu za još jednu medalju. Novi format takmičenja nam ne odgovara, jer bi da nije bilo promjena, sigran sam, naporan rad morao da dođe do izražaja na jednom od narednih velikih takmičenja“, rekao je Radović.
Govoreći o ranom odlasku sa Cetinja, velikom odricanju i radu na treninzima, putu od talentovanog dječaka do finaliste Evropskog prvenstva i osvajača paraolimpijske medalje, on je kazao da je prvi put pomislio da može biti veliki stonoteniser nakon meča sa Pavelom Lukjanovim, tada jednim od najboljih u klasi S10.
„Sa prvog turnira, sa novim trenerom Nikolaeom Lupuleskuom, vratio sam se optimističan. Nije to rezultatski bio uspješan turnir, jer je teško tada bilo i očekivati išta od mene. Bilo je pobjeda, ali mnogo više poraza. Bio sam mnogo mlad i već tada sam pokazao da imam potencijala da budem jedan od najboljih u svojoj kategoriji. Igrao sam dosta neizvjesnih mečeva sa igračima koji su bili puno bolje rangirani od mene, što je za mene predstavljalo veliki uspjeh u tom momentu“, kazao je Radović.On je istakao da je poseban trag u pozitivnom smislu na njega ostavio meč protiv Pavela Lukjanova.
„Izgubio sam 3:2 od igrača koji je bio u samom vrhu kategorije S10. To je trenutak koji mi je dao vjetar u leđa da nastavim sa radom kako bih ostvario svoje snove“, rekao je Radović.
Paraolimpijac, koji nastupa u Superligama Crne Gore i Srbije, kazao je da je zadovoljan dosadasnjim nastupima i rezultatima.
„Napravio sam nekoliko iznenađenja, savladao sam neke igrače koji su bili favoriti protiv mene. Bila su i dva kiksa u ovoj polusezoni, ali tempo mečeva je bio žestok, što je rezultiralo padom koncentracije u par navrata. Sve u svemu, mogu biti zadovoljan prikazanim u dosadasnjem dijelu sezone“, zaključio je Radović.
